Sve je veće nezadovoljstvo građana političko-društvenim sistemom u kojem živimo.

Naša zemlja kroz svoju burnu povijest živjela je u različitim društvenim uređenjima. Od komunističkog uređenja, socijalističkog upravljanja, pa sve do današnjeg takozvanog demokratskog uređenja.

Treba se zaista zapitati koliki je procenat demokratskog uređenja prisutan u našoj svakodnevnici.

Da li je u našoj zemlji demokratija zastupljena u pravom smislu te riječi, ili su to samo njeni počeci. Mnogobrojni eksperi iz oblasti demokratije i politologije ističu da u BIH demokratija u svim sferama društva, još nije zaživjela.

Ovo što danas imamo u našoj političko-društvenoj realnosti naziva se „prividna demokratija", sa strogo kontrolisanim normama ponašanja i djelovanja. Takvu demokratiju hrani i kontrolira između ostaloga i kapitalistički sistem.

O skandinavskom modelu demokratije da i ne govorimo. Usporedbe radi, u skandinavskim zemljama ministar u vladi podnese ostavku ako otkriju da je čokoladicu od 1 euro kupio budžetskim novcem, u svoje privatne svrhe.

Kod nas zasigurno takav oblik demokratije još nije ni na vidiku. Unazad nekoliko mjeseci kroz javnost se sve više proteže pitanje nije li demokratije u nekim oblicima više bilo u komunističkom sistemu, nego u aktuelnom političko-društvenom sistemu?

Da li su cenzura i autocenzura, na vrhuncu svoje moći?