Kada govorimo o formiranju pojedinca često slušamo o važnosti vaspitanja, mentalitetu, genetskom faktoru koji mnogi jako puno ističu. Uz uvažavanje svega toga, meni se čini da je ipak presudna sredina u kojoj se ljudi rađaju, vaspitavaju, školuju, žive... Sistem vrijednosti koji se pojedincu nameće i koji ga ponekad želi zarobiti i uniformirati.

Nažalost, trenutni bh (tako je i u susjedstvu) sistem vrijednosti je srozan do perverzije i obojen jakim mirisima turbo folka. Oni koji se u takve stvari nikako ne uklapaju bivaju odbačeni i prezreni. Nesretni. Svi uspješni, obrazovani, načitani, senzibilni i zainteresirani za neke druge vrijednosti drugačije od važećih su okarakterizirani jednom riječju koja je kod nas vrlo često u upotrebi - "šupci". Tako si šupak i kad čitaš, pratiš umjetnost, imaš liberalniji stav prema spolnim slobodama, baciš papir u koš na ulici, glasaš za neku političku partiju koja nema tvoj nacionalni predznak, pomažeš ženi u kući, brišeš svom djetetu guzu...

Bosanskohercegovačko društvo (tako je i u komšiluku istočno i zapadno) je patrijarhalno i mačističko, u mnogim segmentima i primitivno. Poslijeratni period je sve te karakteristike produbio. Bahate nacionalističke (ali i druge) političke elite ga još dodatno srozaše. Bosanci (čitaj i Hercegovci) jesu talentirani i kreativni (takvi su nam i susjedi). Odlično funkcioniraju u uređenim i civiliziranijim društvima. Svijet je nažalaost imao priliku vidjeti sposobnosti tzv. nove bosanskohercegovačke dijaspore koja se iselila 90 - tih. Veliki je broj školovanih generacija (u najboljim stvaralačkim godinama) napustio BiH. Ti ljudi formirani su i obrazovani u nešto drugačijem sistemu vrijednosti koja je vladala u bivšoj državi, ali i u inostranstvu, na uglednim obrazovnim institucijama. Danas su to istaknuti umjetnici, univerzitetski profesori, biznismeni, dobri i pouzdani stručnjaci i radnici rasuti po cijelom svijetu.

Iz naših krajeva još uvijek na evropske univerzitete dolaze mladi ljudi i tamo postaju ponajbolji studenti. I njih tamo "dole" etiketiraju kao šupak. Naravno da postoji i drugačija bosanska dijaspora, ali zašto bi se samo o njoj govorilo. Znamo da su Bosanci i Hercegovci intelektualna krema današnjeg Zagreba (Miljenko Jergović, Darko Lukić), Hemon piše i objavljuje na engleskom, kakva je samo intelektualna zvijer Predrag Matvejević, Dž. Karahasan je počasni pisac u Grazu, Danis Tanović, Safet Zec, odlični reproduktivni umjetnici (Peđa Mužijević, Aleksandra Romanić); naši Tuzlaci Denis Azabagić, Vladimir Valjarević, Belma Bešlić - Gal, Sanel Redžić, dr. Damir Arsenijević i još puno anonimnih, a vani cijenjenih autoriteta.U BiH teško da bi bili priznati i počašćeni.

U prokletoj avliji se to ne dešava tako lako.