Po mnogima je sevdalinka jedna od najljepših pjesama na svijetu. A ovakva kakvu je mi znamo i čuvamo decenijama i stoljećima, nastala je ovdje i naša je 100%. I, naš je dug, ove generacije, da je sačuvamo za pokoljenja koja dolaze...

 

Vidiportal: Intervju sa Adnanom Delićem

 

1. U kom smislu razvijate karijeru?

Posljednje vrijeme najviše radim na spajanju dvije kulture, Bosanske i Turske. Trenutno najviše vremena posjećujem upravo tom dijelu razvijanja moje karijere. Radim na spajanju dva bratska naroda i dvije bratske kulture jer mi smo po mnogo čemu slični. Posljednje moje snimke napravio sam u Muzičkoj produkciji BHRT-a “MPBHRT” većina pjesama je snimljena na Turskom i Bosanskom jeziku, neke su čak snimljenje pola-pola. Mislim da sam prvi koji je napravio trajni arhiv snimaka na Turskom jeziku na BHRT-u, među tim snimcima se nalaze I snimci sevdalinki koje sam pjevao pola na Turskom jeziku pola na Bosanskom.

 2. Kako biste opisali trenutno stanje Sevdalinke?

Teško. Još uvijek ne mogu da dođem do zaključka u kojem stadijumu je Sevdah. Dokle je došao. Često se pitam, šta smo mi to uradili I šta radimo da bismo zaštitili Sevdalinku kao jedan od najvrijednijih izvora Bosanske kulture. Ko zna da sluša Sevdah, shvatit ce da je čitava historija Bosanske kulture, I drugih kultura koje su se mješale u Bosni sažete u Sevdahu. Bojim se da ako ovako nastavimo zanemarivati našu kulturu, našu tradiciju da ćemo izgubiti svoje mjesto u svijetu jer se nećemo imati čime predstaviti. To če biti velika cijena koju će platiti naša djeca I naše buduće generacije a mi lično ćemo biti nosioci tog grijeha jer kao direktni sudionici ovog vremena vrlo malo radimo I vrlo malo brinemo za svoj identitet.

3.Osječate li dužnost da pomognete opstanku Sevdaha. Je li to jedna od vaših misija?

Da. Naravno da osjećam. Ja osjećam dužnost da trebam da pomognem da moj identitet Bosanca opstane a kroz to pomažem i Sevdahu. Ja stalno naglašavam da se moramo posvetiti svojoj kulturi, svom identitetu jer ako to ne uradimo mi ćemo nestati. Mi svaki dan uvozimo nešto novo među nas. Većina našeg stanovništva poznaje više i bolje kulture, muziku drugih zemalja nego svoju. Za to su najveći krivci naši ministri kulture i oni koji rade navodno na očuvanju Bosanske tradicije. A kako rade vidimo i sami svaki dan po nešto nam nestane iz magaze, neko ukrade i kaže "to je moje, nije više tvoje, što nisi zakljuco magazu".

4. Koliko u Sarajevu se sluša Sevdalinka?

Ne znam tačno koliko se sluša, ali mogu da kažem da joj se još uvijek pridodaje veliki značaj. Neke TV kuće prave emisije u kojima se pojavljuju ljudi koji pričaju o BH kulturi I Sevdahu. Mi imamo jedan problem što nemamo podršku od naših institucija da promovišemo svoju kulturu preko raznih manifestacija da dođemo direktno u dodir sa slušaocem, te stvari su izostale,imamo samo Baščaršijske noći i Večeri Sevdaha u Art Kući Sevdaha.

5. U kratko vrijeme napustili su nas veliki izvođači i interpretori Sevdalinke. Da li je to doprinijelo da sevdah počne da slabi?

Da, itekako. Odlaskom u vrlo kratkom vremenu rahmetli Safeta I Mehe mi smo bili oboreni na koljenja, poslije njih napustio nas je i jedan od velikih čuvara Sevdaha, čovjek koji je pronjeo sevdalinku kroz cijeli svijet Omer Pobrić. To bi oborilo i veće zemlje na koljena, a ne Bosnu. Danas nemamo još uvjek adekvatnog čovjeka koji može da ponese breme sevdaha i da ga nastavi njegovati za naredne generacije. Vi, u Tuzli imate Muhameda Mujkanovića za mene danas jednog od najboljih tumaća sevdaha. Mi u Sarajevu nemamo više muških vokala kada su u pitanju starije kolege. Imamo Hanku Paldum kada je u pitanju ženski vokal, i Hanka je u tome nezamjenjljiva, teško da će neko moći da dostigne Hanku. Kad smo već kod moje prijateljice Hanke želim da kažem da sam zgoržen optužbama iz Srbije koje su došle na Hankin račun. Nadam se da će se za ovakve bezobrazluke koje radi Srbija prema našim istaknutim ljudima naći neku zaštitu koja će ovome stati u kraj.

6. Da se malo vratimo na povezivanje kultura između Bosne i Turske. Da li će to biti dug put i težak rad ?

Putovanje će trajati onoliko koliko ja budem imao snage i podrške da se dvije naše kulture spoje u pravom smislu. Ja želim iskreno da se to putovanje nikada ne završi. Na ovom putu moja jedina želja nije postati slavan, a ne uraditi ništa. To je kao da nisi ni živjeo. Na ovom putu ja imam želju da u budućnosti pronađem sebi jednog suputnika kojemu ću moći prenijeti svo ono znanje koje imam i da će on moći poslije mene da nosi dva barjaka u jednoj ruci, i da pronese svijetom dvije kulture i pokaže koliko je velika sličnost između Bosne i Turske ma koliko se neki trudili da poreknu neke stvari, činjenice se ne mogu poreći. Meni u ovome daleko puno olakšava suradnju sa Turskom to što poznajem Turski jezik I bez problema mogu da obavljam ovo što sam započeo. Trenutno radim na jednoj knjizi koja će se pojaviti na Turskom i Bosanskom jeziku, a bit će iskljucivo o Sevdalinci.

7. Da li pripremate nešto novo da snimate neki preformans Sevdalinki ili neke svoje nove pjesme?

Trenutno pripremam neke pjesme na Turskom jeziku, mislim da će se tu naći i neke pjesme na Bosanskom, najverovatnije da će to biti par sevdalinki. Ne znam tačno kada bi se to moglo desiti ali u skorije vrijeme sigurno.

8. Kritični ste prema drugim pjevačima koji pjevaju Sevdah, ne samo u smislu pjevanja nego općenito.

Ja sam generalno kritičan na osobe koje su polugole, bez poštovanja prema starijoj publici, skaču po bini kao da su u cirkusu i koje žele da pretvore od Sevdalinke Turbo folk muziku. Zaista za takvo ne poštivanje sopstvene kutlure sam veoma kritičan jer me vrijeđa to kao nekoga ko se osjeća Bosnacem. Danas svi pjevaju, niko nije civil svi su pjevači. Sretneš čovjeka na ulici pitaš ga šta radiš, on kaže pjevam. I takvi najviše dolaze do izražaja da nas predstavljaju, a da ga pitaš par stvari o Sevdahu, nema pojma.

9. Možeš li sebe opisati trenutno kao osobu, imaš li neku definiciju o sebi?

Ja sam ti uglavnom kao krojač, znaš onaj koji ima onaj centimetar oko vrata. Ja te promjerim, po sposobnostima tvojim ljudskim, moralnim, fizičkim uzmem ti mjere da vidim s kime imam posla u životu ...

10. Za kraj. Koliko misliš da ćes uspjeti u ovome što radiš?

Onoliko koliko budem imao snage i volje. Jedino čega se bojim je to da izgubim volju. Jer ovdje u Sarajevu u Bosni ništa više nije ostalo da mi daje neku nadu, da ja kažem da vrijedi zaista da se čovjek bori za ovo i da pokloni svome gradu u svojoj zemlji jedan ovakav kulturni spoj. Ja sve što radim radim iz ljubavi prema svojoj zemlji, svom gradu i svom narodu. Mene niko nije stvorio da može da mi kaže "pa to što on radi ja sam ga tu doveo" . Sve što sam uradio do danas uradio sam lično sam, uz pomoć par prijatelja koji su tu, da mi pruže podršku i pomoć u nekim stvarima koje ne mogu sam da obavim. Jedino kome mogu priznati da me je doveo na Televiziju da snimam, to je Dragoljub Đuka Savić čuveni bas gitarista u državnom okrestru MPBHRT-a.

Zahvaljujemo na izdvojenom vremenu , i želimo da ostvarite svoje ciljeve .