Piše: Prof. dr. Izudin KEŠETOVIĆ

U savremenim uvjetima života nepojmljivo je da pojedinci kao fizička lica ili vlasnici kapitala prave osnovne greške koje se temelje sa onom poznatom uzrečicom sportskog komentatora : Da li je to moguće.

Elementarno znanje o finasijama se stavlja u ravan finansijske pismenosti kao općeg uvjeta. Prema profesoru dr Mirku Puljiću „šira definicija finansijske pismenosti bi , pored znanja, trebala da obuhvati razumijevanje i interpretaciju. Znanje je, dakle, potreban, ali ne i dovoljan uslov finansijske pismenosti. Finansijska se pismenost, ustvari, može, slično opštoj pismenosti odnosno obrazovanju, stepenovati. Ako zanemarimo potpunu nepismenost onda bismo opštu kao i finansijsku pismenost mogli klasificirati u tri osnovne skupine ili nivoa: elementarna, srednja i napredna."

Ako bi stepen opšte nepismenost sveli na nekoliko procenata s pravom bi mogli konstatovati da stepen finansijske pismenosti možemo staviti u istu ravan. To praktično znači da mali broj ljudi imaju osnovnu finansijsku pismenost.

Prvo i elementarno znanje je znanje o novcu i njegovom pojavnom obliku . Osnovna postavka suštine poznavanja ishodišta novca koja se svodi na ljudsku aktivnost , poslovanje a ne na formu u kojoj se on javlja da li se radilo o gotovinskom ili bezgotovinskom novcu. Nepoznavanje suštine značenja novca kao puke mjere vrijednosti stvara kod ljudi strast zgrtanja blaga bez stvarnog smisla da isti bude u funkciji potrebe čovjeka. Čisti monetaristički pristup novcu stvara ljudsku ljenost i neinventivnost. Umjesto da se vratimo osnovnom ishodištu ljudskog djelovanja koja je sadržana u radu mi se vrtimo u krug dokazujući da nemamo novac. Ljudski izum koji se dosegnuo do tzv. papirnog novca ili novca koji nema pokriće u zlatu dao je neslućenu mogućnost djelovanja ljudskog rada i stvaranja novca kako bi se posao finansija stavio u funkciju nužnih potreba.

Najednostavnije rečeno „ Nemamo računa". Nemamo računa proizvesti svoju jabuku ili šljivu; napuniti flašu svojom vodom; obraditi svoje drvo ili iskopati i pretvoriti u struju svoj ugalj ili snagu vjetra ili vode. Nemamo računa iskoristi svoje znanje u sistemu telekomunikacija i saobraćaja niti imamo potrebu urediti svoje vodotoke i zemljište. Svo silno bogatstvo koje nam je stavljeno na korištenje je blagodat pri čemu je na nama samo da to koristimo. Jedini uslov ili uvjet je da moramo raditi: fizički i intelektualano.

Šta su naspram silnih cifara u novcu neiskorišteni prirodni resursi koje su nam stavljeni na korištenje. Koliko oni vrijede a nisu ili su samo djelimično iskorišteni. Kao neki drugi znaju bolje a nama se neisplati to pretvoriti u proizvod sa kojim se može trgovati u funkciji zadovoljenja ljudskih potreba. Sve nam je to nepotrebno osim silnih donacija ili kredita koje će mo lahko potrošiti za uvozne robe i usluge.

Druga elementarna stvar znanja se svodi na znanje pojmova kao što su likvidnost ili solventnost. Da li smo se ikada zapitali šta znači biti likvidan. Svakako jesmo. Stanje sposobnosti plaćanja izražava osnovu finansijske discipline da sve svoje obaveze na vrijeme izvršimo. Često čujemo riječi: Sve mi je dobro samo sam nelikvidan. Opće stanje nelikvidnosti vodi finansijskom haosu. Niko nije siguran da li će naplatiti svoje obaveze jer nije siguran da li će mu prethodni u lancu platiti ili ne. Osnov svega je vjerovanje . Upravo znanje i vjerovanje predstavlja temelj suštine značenja finansijskog pojma solventnosti o kojem najčešće neznamo ništa. Jedan moj sugrađanin bi rekao „ Lova do krova a krov u podrumu" ili „ Tašna, mašna, mobitel". Silna imovina sa statusnim simbolom od đžipa poznate marke, odjeće i svih inih stvari ali sve na kredit ili dug. Kada obaveze pređu vrijednost imovine tada zapadamo u stanje insolventnost odnosno nemogućnosti dugoročnog izmirenja obaveza. Reki bi . „ Propo kao Grčka" . To stanje se odnosi na pojedinca, privredni subjekt ili preduzeće ili državu. Svi troše ali niko ne plaća. Niko nesmije da kaže : Dosta , zaustavi, stegni kaiš , više radi i smanji nepotrenu potrošnju. Jednostavno rekli bi : Svi u planine po refremu popularne pjesme ili svi na more u refremu propagande u vrućim ljetnim mjesecima. Država se neusuđuje dati otkaz armiji neradnika koji smetaju i ono malom broju radnika koji bi radili. Kancelarije se pune, referati i agencije se izmišljaju ali niko ne pomišlja da nešto korisno radi osim da dobije funkcionalno mjesto u nadzornom odboru ili savjetničko nekom ministriću ili da popuni radno mjesto „ referent za zanošenje u desno ili lijevo". U parlamentima se pod hitnim procedurama uvode u prava zaslužni i podobni , sa visokim prinadležnostima, pri čemu se stvara armija privilegovanih pojedinaca . Rekli bi po starom: „To nam je naša borba dala jer i mi imamo maršala", odnosno, stranačkog šefa ili dva svjedoka . Javna preduzeća su puna tako da se šire kancelarije i na balkonima a cijene komunalnih usluga i roba , kao i poreza, se ispostavljaju građanima i privredi. Privreda je sama za sebe i najradije bi se trebala ukinuti jer nije konkurenta sa tako visokim fiskalnim opterećenjem od koga uživa armija neradnika. Bauk bankrotstva se nadvija na sve one sa kreditnim zaduženjima bez obzira ako nisu u švajcarskim francima i one koji su silne obaveze stavili na pričuvu a svoju aktivu koriste na loš način.

Elementarna finansijska pismenost ne dozvoljava stanje nelikvidnosti i bankrotstva. Znanje djelovanja ekonomskih zakonitosti ukazuje da mnogi pojedinci pravna lica nije u mogućnosti uspostaviti osnovne relacije iz kojih se mogu dobiti ključni finansijski indikatori kao što su likvidnost, efikasnost , zaduženost i profitabilnost.

Treći , zahtjevniji aspekt mjere finansijske pismenosti vezan je za berzansko poslovanje . Njihovo čitanje i razumijevanje je delikatnija zadaća računovođa i revizora. No, najmanje što bi oni trebali znati jeste činjenica da su cijene vrijednosnih papira na berzi u značajnoj mjeri refleksija sadržaja finansijskih izvještaja kompanije po osnovu kojih, pored nekih drugih informacija, investitori donose svoje odluke. U vrijeme kada se vrijednosnim papirima trgovalo kao jabukama , kruškama i lubenicama niko nije provjeravao finansijske izvještaje. Zato će danas tu nepismenost pokazati premijer vlade, ministar, novi predsjednik ili član nadzornog odbora ili uprave kada će ustvrditi da su prethodni krali i uništavali imovinu. Ta priča liči na priču o trgovcu koji je hvalio tuđu kravu. Kod nas ne samo da hvalimo nego i kudimo sve ono što bi moglo biti dobro a htjeli bi da to neko kupi ili uloži novac. Elementarno neznanje o sistemu korporativnog upravljanja i korporativnih finansija dovodi na ključne pozicije javnih kompanija ljude koji su finansijski nepismeni. Isti je slučaj u privatnom sektoru gdje vlasnici kapitala o svemu odlučuju. Oni znaju i kako proizvoditi i kako prodavati i kako finansirati. Jedino u što su sigurni da nisu oni krivi i da je kriv sistem.

Krajnja posljedica finansijske nepismenosti ili nedovoljne finansijske pismenosti jeste loša finansijska pozicija, odnosno zaduživanje pojedinca, porodice i kompanije. Ljudi se zadužuju. Problem nije zaduživanje , nego je problem prezaduženost i struktura odnosno namjena duga.

Ludilo zaduživanja zahvata sve veći broj pojedinaca i preduzeća i država . Posljedica finansijske nepismenosti je lakomosti za „ lakšim" životom. Suština je da to što hoćemo hoćemo odmah i bez velikog truda. Ekonomija odnosno finansije ne poznaju takav „perpetum mobile" jer „ ništa nije samo od sebe" nego mora biti zarađeno i onda je halal.