U filmu Anđeline Džoli "U zemlji krvi i meda" se navodi da je u proteklom ratu ubijeno 300.000 Bošnjaka i silovano čak 50.000 Bošnjakinja. Dok se u javnosti, uglavnom  govori o 96.895 žrtava, koje nisu sve Bošnjaci.

Na početku filma se Ajla, Bošnjakinja, sprema za sastanak sa srpskim policajcem. U slijedećoj sceni oni plešu u sarajevskom noćnom klubu, kada eksplodira bomba koja prekida mir u multietničkom gradu.

Bombu su, naravno, postavili Srbi. Slijedeća scena pokazuje žene koje odvode u autobus koji ih vozi u srpski logor, gdje su silovane.

Srpski policajac baca jednu od žena na haubu automobila, skida joj pantalone i siluje je. Policajac grabi Ajlu kako bi i nju silovao, ali ga zaustavlja Danijel, srpski oficir, koji je štiti od silovanja i prijeti govoreći da nju niko ne smije da dotakne. Ajla preživljava tako što je zaključana u sobi u kojoj spava samo sa Danijelom.

Na kraju, Danijel ubija Ajlu pucajući joj u glavu. Potom Danijel pada na koljena pred policijom Ujedinjenih nacija i ponavlja nekoliko puta: "Ja sam ratni zločinac! Ja sam ratni zločinac".

Šef Tima RS za istraživanje ratnih zločina i traženje nestalih Staša Košarac kaže da su podaci u ovom filmu neviđene laži.

Anđelina arogantno odbacuje priču o stvarnom "sarajevskom Romeu i Juliji", ljudima koji su ubijeni snajperom 19. maja 1993. Riječ je o Bošku Brkiću, Srbinu, i Admiri Ismić, Bošnjakinji. Oboje su ubijeni pri prelasku mosta Vrbanja, kada su pokušali da pobjegnu iz muslimanskog dijela Sarajeva u srpski dio grada.

Film će narednog mjeseca stići u bioskope u BiH, Hrvatskoj i Srbiji.